Državljani BiH koji su otišli “trbuhom za kruhom” nazivaju život u Njemačkoj “robijom”…

Na društvenim mrežama posljednjih dana bukti rasprava koja je ujedinila hiljade ljudi sa Balkana – da li se isplati odlazak u Njemačku i kolika je to plata koja omogućava dostojanstven život? Tema je, očekivano, izazvala žestoke podjele, jer se radi o pitanju koje direktno pogađa desetine hiljada onih koji već rade u inostranstvu, ali i onih koji o tome tek razmišljaju.

Sve je započelo objavom jednog radnika iz Doboja, koji je otvoreno poručio da se „ne isplati dolaziti ispod 3.500 eura mjesečno“. Po njegovim riječima, iako je moguće raditi i za 2.700 eura, to je zapravo „robija“. Njegov istup ubrzo se proširio društvenim mrežama i izazvao lavinu komentara, od podrške do oštrih kritika. Jedni su mu dali za pravo, dok su ga drugi optužili za nerealna očekivanja i pretjerivanje.

Brojni korisnici naglasili su da problem nije nužno u Njemačkoj, nego u ljudskim navikama i životnom stilu. Posebno su kritikovani oni koji odmah po dolasku žele pokazati „uspjeh“ – kupuju skupe automobile, telefone i luksuzne brendove, pa upadaju u dugove. „Prva tri mjeseca plate, pa kredit za auto od 50.000 eura, Gucci, Prada, novi iPhone… A onda tri sedmice pašteta za doručak, ručak i večeru“, našalio se jedan korisnik, ali su mnogi u toj ironiji prepoznali surovu realnost.

S druge strane, javili su se oni koji tvrde da se sa 2.700 eura može sasvim normalno i mirno živjeti, ali pod uslovom da se vodi skroman i promišljen život. Jedan Bosanac iz Minhena naveo je svoj primjer: garsonijera ga košta 850 eura mjesečno, na hranu troši oko 600 eura, koristi javni prevoz, nema nikakvih dugova, a ipak uspijeva i da putuje i da štedi. „Sve je do toga kako rasporediš i koliko realno tražiš od života“, dodao je.

Ovakvi primjeri pokazuju da je stvarnost mnogo složenija nego što se na prvi pogled čini. Nije presudno samo koliko novca zarađuješ, već i kako ga trošiš, kakve su ti ambicije i kakav način života želiš da vodiš. Njemačka, kao i svaka razvijena zemlja, nudi mogućnosti, ali i postavlja standarde. Onaj ko želi luksuz, skupe aute i brendiranu odjeću, vjerovatno će se osjećati kao da nikada nema dovoljno, dok će neko drugi s istom platom uspjeti da živi mirno, planira budućnost i gradi sigurnost.

Mnogi su se složili da je ključ u mentalitetu – ako čovjek nauči da se „pokriva onoliko koliko je jorgan dug“, tada može biti zadovoljan i u Njemačkoj i u Doboju. Rasprava na mrežama, iako ponekad oštra, otvara važno pitanje: da li je za sreću presudan iznos na platnoj listi ili naš odnos prema novcu i životu?

Jedno je sigurno – iluzija da Njemačka automatski donosi bogatstvo i lagodan život polako puca. Istina je da u toj zemlji postoji šansa za pristojnu zaradu, ali i velika iskušenja potrošačkog društva. Koliko će neko uspjeti, ovisi manje o brojci na računu, a više o pameti, disciplini i spremnosti da se zadovolji onim što ima.

Zato se na kraju rasprave nameće jednostavan zaključak: Njemačka nije čarobni štapić. Onaj ko zna da živi skromno, bit će zadovoljan i s manjom platom. Onaj ko stalno juri luksuz i pokazivanje, neće biti sretan ni sa 5.000 eura. A to je, možda, najvažnija lekcija koju je ova viralna diskusija donijela.